Sretan Uskrs

Veliki pisac Aleksandar Sergejevič Puškin, nalazeći se u karanteni zbog kolere 1927. godine, napisao je:

Dopustite, draga braćo, sestre, sugrađani i svi sunarodnjaci da vam iz karantene čestitam veliki proljetni praznik (Uskrs!)

Sve će otići i sve će proći,
sve brige i panika će nestati,
opet će ceste postati ravne,
a vrtovi će opet biti puni cvijeća.
Pozovimo u pomoć razum,
pobijedimo bolest silom znanja,
i dane teškog ispita
preživimo kao jedna obitelj!
Postat ćemo čistiji i mudriji
i nećemo podleći tami i strahu.
Podignimo se u duhu i postat ćemo
bliži i bolji jedni drugima!

Danas smo i sami dočekali Uskrs kakav nikako nismo mogli očekivati niti zamisliti. Crkve su zatvorene, a često ne možemo niti do svojih najbližih. Ako nekome na ulici imamo namjeru poželjeti Sretan Uskrs moramo to učiniti s neprirodne udaljenosti. Nije ugodan osjećaj, a neizvjesnost trajanja ove čudne situacije i budućnosti nakon nje, stvara nam dodatni teret. Težak je trenutak i kao da neka nevidljiva sila dodatno želi da nam bude još i teži pa nas iz dana u dan bombardira samo lošim vijestima i mučnim informacijama. 

Međutim, ne trebamo očajavati. Iz svakog trenutka, pa tako i iz ovoga, treba izvući nešto dobro i korisno za sebe. Osjećaj mi kaže da ovaj trenutak upravo vrišti; stani, umiri se, zagledaj se u sebe! Zaista, možda je ovo prilika da se zagledamo u sebe i u vlastito srce. 

Jedna misao sv. Augustina kaže: „Bože, svuda sam te tražio. Ti si bio u meni, a ja izvan sebe!“ Naš moderni način života upravo nas je doveo do toga. Ometani brojnim tehnološkim podražajima, viškom informacija i svakodnevicom koja je ispunjena jurnjavom, često pa i prečesto smo izvan sebe, a time i daleko od onog najljepšeg u nama. Iskoristimo priliku i vratimo se!

Zato želim da nam ovo bude poseban Uskrs. Želim da u našim srcima uskrsne jedno novo, možda zamrlo svjetlo; svjetlo dobrote, nade i uzvišene istine. Želim da uspijemo uočiti ono sveto u sebi i u drugima, sveto u jednostavnim svakodnevnim stvarima kao što su: osmijeh djeteta, žuljave ruke bližnjega koji teško radi, svakodnevna briga za druge i za prirodu. Vjerujem da upravo tu prebiva Bog. Ne dajmo mu da spava! Probudimo ga svojim predanim radom, ustrajnošću i neprekidnim suosjećanjem za druge!

Sretan i blagoslovljen Uskrs!

Autor: Lucija Šubić