Stvaranje „generacije obrazovanih“

O važnosti poticanja obrazovanja u zemljama u razvoju i novim načinim njegovog financiranja piše Gordon Brown - bivši premijer Velike Britanije, specijalni izaslanik Ujedinjenih naroda za globalno obrazovanje i predsjedatelj Međunarodne komisije za financiranje mogućnosti globalnog obrazovanja. 

Upravo je omogućavanje pristupa kvalitetnom obrazovanju djeci koja žive u teškim materijalnim uvjetima fokus našeg djelovanja te u njemu vidimo početak promjene pojedinca i zajednice. 

Potreban je novi pristup da bi „generacija obrazovanih“ postala naša stvarnost 

Svibanj, 2019 Gordon Brown 

Iz godine u godinu međunarodna zajednica sve više posustaje u održavanju svog obećanja da će osigurati kvalitetno obrazovanje svoj djeci do 2030. godine. S obzirom da je broj izvanškolske djece daleko premašio kriznu razinu vrijeme je za usvajanje novog pristupa financiranju obrazovanja. 

Stalno smanjenje međunarodne pomoći u obrazovanju oduzima oko polovini mladih u zemljama u razvoju – oko 800 milijuna djece – priliku za obrazovanje koje bi mi osiguralo pronalaženje smislenog zaposlenja u budućnosti. Nakon što se tijekom 2019. godine ukupna pomoć za obrazovanje smanjila sa 13,2 milijarde na 13 milijardi američkih dolara, ona trenutno čini samo 7% svjetskog proračuna namijenjenog za pomoć zemljama u razvoju. Navedeno znači da sva razvojna pomoć u svijetu donosi nešto više od 10 dolara po djetetu u potrebi, što nije dovoljno niti za kupnju rabljenih udžbenika.

Prosječna razina obrazovanja u zemljama u razvoju zaostaje 100 godina za razinom obrazovanja u zapadnim zemljama. Prosječna godišnja potrošnja na školovanje u Africi iznosi samo 200 američkih dolara po djetetu dok razvijene ekonomije troše 40 puta više, oko 9.500 američkih dolara po djetetu. Međunarodna zajednica obvezala se osigurati univerzalno osnovno i srednje obrazovanje do 2030., međutim, do tada će najmanje 200 milijuna djece svake godine biti izvan škole dok još 400 milijuna neće napredovati iznad osnovne razine obrazovanja.  

Iako se čini da afričke i azijske zemlje nude izobilje radne snage, nedostatak specijaliziranih vještina, a što je posljedica neadekvatnog financiranja obrazovanja, dovodi do toga da ove zemlje ne mogu privući investicije potrebne za daljnji razvoj. 

Udio ukupne pomoći namijenjene obrazovanju, na globalnoj razini, konstantno pada od vrhunca od 11% u 2007. godini, iako je općepoznato da je obrazovanje jedan od najučinkovitijih načina za postizanje ciljeva programa održivog razvoja koji provode Ujedinjeni narodi, a koji se odnose na zdravlje, zapošljavanje i kvalitetu života. Nedavna najava Europske unije da će 10% svoje humanitarne pomoći izdvojiti za obrazovanje je dobrodošla, ali teško da će ova mjera biti dovoljna. Međunarodna zajednica je postigla određene uspjehe, poput osiguravanja mjesta u učionici za gotovo 60% sirijskih izbjeglica. Međutim, ostaje činjenica da će značajan dio od 30 milijuna raseljene djece u svijetu – od kojih je 12 milijuna izbjeglice – proći kroz godine namijenjene školskoj dobi bez da su krenuli u školu. 

Očigledno je da će se iznos međunarodne pomoći za obrazovanje morati povećati. Ipak, s obzirom na nedostatak financiranja u visini od 40 milijardi američkih dolara samo za osnovno i srednje obrazovanje, također je jasno da je potreban novi pristup obrazovanju. Pored mobiliziranja privatnih izvora, potrebno je postići da već raspoloživa pomoć (ovogodišnjih 13 milijardi američkih dolara) postiže jače rezultate od dosadašnjih, i to stvaranjem poticaja za vlade koje primaju pomoć da povećaju vlastita ulaganja u obrazovanje. 

Tijekom prošle godine osnovan je niz privatnih i javnih fondova koji bi trebali zadovoljiti rastuću potražnju za ulaganjima koja se temelje na društvenom utjecaju. U Indiji poslodavci po zakonu moraju izdvojiti 2% svoje dobiti za filantropske svrhe. Diljem svijeta tvrtkama se postavlja izazov da njihova financijska izvješća sadrže brojke koje imaju utjecaj na okoliš i društvo. 

Nakon što su dugo zaostajali u tom pogledu, subjekti koji su uključeni u pomoć u obrazovanju počinju usvajati inovativne načine financiranja. Vodeća među novim vrstama financiranja je Međunarodna linija za financiranje obrazovanja (International Finance Facility for Education) pokrenuta od strane Komisije za obrazovanje (The Education Commission) te predstavljena na Generalnoj skupštini UN-a u rujnu 2019. Linijom se planira prikupiti dodatnih 10 milijardi američkih dolara za financiranje obrazovanja a temelji se na dva projekta (javno-privatna partnerstva) koja su se pokazala uspješnim u posljednjih nekoliko godina. Prvi takav projekt je Međunarodna linija za financiranje cjepljenja (International Finance Facility for Immunisation) koja je od svog pokretanja 2006. godine prikupila više od 6 milijardi američkih dolara i to izdavanjem obveznica na tržištu kapitala koje će se kroz 30 godina vraćati putem založenih sredstava iz Australije, Brazila, Francuske, Italije, Nizozemske, Norveške, Južna Afrike, Španjolske, Švedske i Velike Britanije. Ovaj projekt, koji služi prikupljanju sredstava za Savez za cjepiva unutar međunarodnog zdravstvenog udruženja Gavi, već je pomogao u cijepljenju 700 milijuna djece, spasivši oko pet milijuna mladih života. Drugi projekt koji je prethodio ovoj liniji je Ugovor o preuzimanju obveze osiguravanja tržišta za nove lijekove (Advanced Market Commitment model for bringing new drugs to market). Kroz ovakav ugovor vrijedan 1,5 milijardi američkih dolara Gavi je, zajedno sa Svjetskom bankom i drugim multilateralnim institucijama, zemljama donatorima i Fondacijom Bill & Melinda Gates pomogao cijepiti 49 milijuna djece, sprječavajući oko 250 tisuća smrti od upale pluća kod djece mlađe od pet godina.  Po uzoru na navedena dva projekta osmišljena je Međunarodna linija za obrazovanje s ciljem osiguravanja dosljednog i kontinuiranog financiranja obrazovanja za djecu u dobi od 5 do 16 godina.

S 2 milijarde američkih dolara, založenih od strane vlada koje su preuzele obvezu sudjelovanja u projektu, Svjetska banka i regionalne razvojne banke trebale bi moći generirati četiri puta više sredstava putem tržišta kapitala.

U 2015. godini, UN, Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka obvezali su se preći s „Milijardi na Bilijune“ kako bi  se zadovoljile potrebe za ulaganjem u ciljeve održivog razvoja. Shvatili su da javno-privatna partnerstva imaju ključnu ulogu u maksimiziranju vrijednosti međunarodne pomoći. Sada je potrebno pretvoriti riječi u djela kako se ne bi prekršilo još jedno obećanje namijenjeno razvoju. Ako uspijemo obrazovati čitavu generaciju djece, kreirat ćemo povijest. Vrijeme je za početak.

*tekst je preuzet sa https://gordonandsarahbrown.com