vlč. Odilon Singbo: U tebi je dijete svjetlosti

„Blizu je Jahve onima koji su skršena srca,
a klonule duše spašava.”
(Ps 34, 19)

Često se puta previše koncentriramo na blato našeg života dok nam Bog neprestano pokazuje ono malo, ali vrijedno zlato u njemu. Podsjeća nas na prisutnost Njegove nježne i utješne ljubavi. Pokazuje nam svjetlost u svakom trenutku, pomažući nam promijeniti u pozitivno ono što smatramo negativnim. On je Bog-Objavitelj. Daje nam da postanemo svjesni svjetlosti u nama. Objavljuje nam pozitivnu i osloboditeljsku stranu svakog našeg teškog iskustva, naših rana, naših boli. Poziva nas da i mi kroz sve to postanemo objavitelji te ljubavi drugima. Pomaže nam roditi se nanovo i staviti na kućni i društveni svijećnjak dijete svjetlosti koje živi u dubinama naše utrobe.

Ima li veće radosti i unutarnjeg mira od otkrivanja tog unutarnjeg bogatstva i življenja po njemu? To dijete svjetlosti traži i čeka poziv na život. U njemu se nalaze sve naše mogućnosti, vrijednosti, darovi kojih nismo možda svjesni ili koje smo izgubili, zanemarili... Naša je zadaća postati odrastao spram ljudi, a mala djeca spram Boga i rasti u njegovoj prisutnosti. Roditi se nanovo najprije je stvar osjećaja. Osjećamo da se nešto pokreće u nama, osjećamo da će se nešto novo dogoditi. Prepoznajemo dijete svjetlosti u nama, divimo se ljepoti prirode, čitamo neku prekrasnu pjesmu ili priču, činimo neko djelo ljubavi… Nešto čisto zvoni u nama. Prepoznajemo na tren temeljne životne vrednote. Ali to je moguće samo ako se otvaramo tom krhkom djetetu u nama koje postane moćno po Bogu. Kada sjednemo na stolicu, kada jedemo kruh ili kada čitamo neki tekst, dijete svjetlosti u nama zahvaljuje i blagoslivlja one koji su doprinijeli na bilo koji način da se napravi stolica, kruh, da se piše tekst. Ispunjeni smo zahvalnošću prema svakome i povezujemo se sa svima koji u tom trenutku čine iste geste kao mi; sjednu na stolicu, jedu kruh, čitaju tekst, paze na djecu, razgovaraju s nekim, paze na bolesnike, voze auto... Tada vidimo što je lijepo, dobro i istinito jer smo u sebi i s drugima jedno.

Napustimo pogreške prošlosti, pokažimo razumijevanje prema onima koji nisu pomogli nama kad je trebalo. Pomažimo im da shvate tu bitnu prisutnost u njima te shvatimo vlastita ograničenja, trenutke tame i rane. Postanimo svjesni beskrajne, potpune i bezuvjetne Božje ljubavi koja sve preobražava. Osjećajmo se prihvaćenima, voljenima, širimo tu toplinu ljubavi i svjetlosti oko nas. Glas tog djeteta često je puta tih, ali raste u mjeri u kojoj ga slušamo i dopustimo mu da dođe do izražaja. U njemu tiho gori Božja ljubav, mudrost i svjetlost Duha Svetog. Daje nam psihičku ravnotežu i duhovnu jakost.

Možda se pitamo kako zaista otkriti to dijete u nama? Jednostavno. Preko svega što nas dodiruje, zabrinjava, baca iz takta, prirode, života kojeg sveca... Često puta sve to izaziva suze, ali ne suze nezadovoljstva, gorčine ili samosažaljenja, nego iskrene suze koje nas potpuno potresu jer smo dirnuti u samim našim korijenima, u najintimnijem dijelu našeg srca.

Dijete svjetlosti nalazi se na izvorima svega što nas raduje, što nam daje osjećaj duboke sreće i ispunjenosti: prvi koraci djeteta, prve riječi iz dječjih usta, dječji osmjeh, nečije vedro lice, glazba, molitva, zalazak sunca, lijepi cvijet, miris proljeća... Svi mi imamo u životu trenutak u kojem smo iskusili duboku radost, intenzivnu ljubav, siguran mir. Osjećali smo da je jednostavno sve na mjestu. To se ne događa često, naprotiv. To je slično trenutku kada zrake zore rasvjetljuju zavjese noći.
Ponekad se dijete svjetlosti nalazi upravo na onim mjestima gdje najviše patimo, gdje smo najosjetljiviji, ali i gdje je naša nadarenost. Mnogi pate jer nisu više sretni u onome što rade, njihov posao više ih ne ispunjava, osjećaju se ugroženima upravo tamo gdje moraju zaraditi svagdašnji kruh. Prolaze kroz trenutke nezaposlenosti, prekida s poslom jer se ne osjećaju kao kod kuće. 

Otkriće njihovog pravog puta – i Bog im pomaže to ostvariti – ispunjava ih radošću. Jedni će doživjeti afektivni lom, ali će, nakon mnogih lutanja i pogrešaka od kojih su pametno izvukli životnu pouku, ipak ostvariti svoj ljubavni život. Drugi su pak ranjeni zbog društvene nepravde, ali na kraju pronađu svoj put. Sve te boli zrcalo su ideala koje nose duboko u sebi. Bog daje svakome mogućnost da pronađe čiste i duboke čežnje koje su nekoć bile povrijeđene. Onaj koji je duboko ušao u sebe često puta (pre)poznaje faze nezadovoljstva u kojima je imao dojam da ne pripada ovom svijetu. Ući u tu dubinu sebe, znači ovdje i sada svjesno i ponovno izabrati tu unutarnju dječju nevinost, samopoštovanje i iskreno štovanje Boga. Tamo gdje smo najviše patili, tamo se nalazi i naša nadarenost. Tamo gdje smo najviše patili, tamo smo pozvani ostvariti najveće ciljeve, nježnost, blagost, vjernost, hrabrost, razumijevanje, ustrajnost, moralnu jakost, blaženstvo. Bez straha i srama treba podignuti glavu, hodati dalje s povjerenjem djeteta svjetlosti i biti mali Božji glas u drugima.

Otkrij to malo dijete svjetlosti u sebi. On je najveći Božji dar koji mirno spava u negdje dubini tvoje duše. Oslobodi tu pozitivnu snagu u sebi, pomiri se sa sobom! Ja znam jedno - ti si dijete svjetlosti kroz koje neprestano prolaze Božja ljubav, mir, radost... Postani svjestan toga ako još nisi i u skrovitosti svoga doma izmoli danas:

Gospodine,
u tišini ovog dana koji sviće,
dolazim te moliti za mir, mudrost, snagu.
Danas hoću gledati svijet očima, punima ljubavi.
Biti strpljiv - sa razumijevanjem, blag i mudar.
Tvoju djecu želim vidjeti iznad onoga
što mi se pričinjava, - onako kako ih ti vidiš.
U svakome vidjeti samo dobro.
Zatvori mi uši pred ogovaranjem.
Čuvaj mi jezik od lošeg govora.
U mojoj duši neka se zadržavaju samo misli blagoslova.
Daj da uvijek budem otvoren i radostan, 
kako bi svi koji mi se približe,
osjetili tvoju nazočnost.
Zaodjeni me svojom dobrotom, Gospodine,
Da Te tijekom ovog dana objavljujem..

(Sveti Franjo Asiški)

* tekst je preuzet iz knjige "Oluja će proći: s Kristom kroz korizmenu svakodnevicu", autor vlč. Odilon Singbo